Share |

en de it rs

Bruno Raft - Vaši domaćini

Goran Popović Bruno
+381 64 29 02 073

PR Marija Davidović Lazić
+381 60 7333 139

davidovic.marija(AT)hotmail.com

www.serbiarafting.com

Такође промовиши своју страницу

 

Da li ste ikada bili na raftingu ?
Da, ja sam profesionalac !
Jesam, nekoliko puta i bilo mi je odlično !
Jesam ali nisam oduševlejen/a ...
Ne, ali jedva čekam da probam !
Ne i nemam želju da probam ....
  
Free polls from Pollhost.com

 

Rafting i splavarenje Srbija » Posetite u Srbiji

Zanimljivosti koje bi trebalo posetiti u Srbiji

 

Srbija je zemlja zabave, muzike, gurmanluka i zanimljivosti. Srbija je zemlja čuda !

Ukoliko želite da upoznate pored prelepih reka i divne prirode neka zanimljiva mesta u Srbiji i napravite divne fotografije za pamćenje, ludo se provedete i imate puno interesantnih priča koje će te prepričavati zauvek, evo nekih predloga :

 

 
Srednjevekovna tvrđava- MAGLIČ
 
  Maglič (Jerinin Grad) je srednjovekovna utvrda u ibarskoj klisuri, 20 km južno od Kraljeva. Smešten je na vrhu brda, oko koga Ibar pravi oštru okuku čime podnožije brda okružuje sa tri strane. Zaravnjeni plato na kom je utvrda podignuta uzdiže se nekih stotinak metara od dna klisure i jedinog karavanskog puta koji je povezivao Moravsku dolinu i Kosovo polje. Maglič čini 8 kula povezanih bedemima, a u njegovu unutrašnjost, koja obuhvata 2.190 m, ulazi se kroz dve kapije. Sa tri strane brdo na kome se utvrda nalazi okružuje Ibar, dok se na četvrtoj strani tj. krajnjem severoistočnom kraju nalazi šanac usečen u stenu. Ne zna se kada je Maglič podignut, ali se smatra da ga je najverovatnije podigao Uroš I posle mongolskih prodora, da bi sprečio prodor novih najezdi kroz Ibarsku klisuru, odnosno da bi zaštitio prilaz svojoj zadužbini Sopoćanima i Nemanjinoj Studenici sa te strane.
Druga pretpostavka je da ga je početkom XIII veka podigao Urošev otac Stefan Prvovenčani da bi zaštitio svoju zadužbinu Žiču i Studenicu.

 

 

Dolina Jorgovana

Iz ljubavi prema francuskoj princezi Jeleni Anžujskoj srpski kralj Uroš I odlučio je da celu ibarsku dolinu od Kraljeva do Raške zasadi mirisnim jorgovanom, nije ni slutio da će taj njegov dar potrajati i danas. Legenda kaže da je ovo uradio da bi pripitomio i ulepšao šture litice doline i buduću kraljicu podsetio na rodnu Provansu. U braku sa Urošem I, trećim sinom Stefana Prvovenčanog, Jelena je rodila dva sina, Dragutina i Milutina. Zbog svoje dobrote i plemenitosti srpski narod ju je prihvatio, a crkva je kasnije kanonizovala kao sveticu. U njenu čast se već deset godina početkom maja održava manifestacija međunarodnog karaktera "Dolina jorgovana", kada sem Kraljeva ožive i srednjovekovni grad Maglič i manastir Žiča. Milioni strukova jorgovana tada su u punom cvatu, pa ovaj kraj postaje mesto izuzetne i u svetu retke prirodne lepote.

 

 

Ovčar Banja

  Ovčar Banja je naselje u opštini Čačak u Moravičkom okrugu.
Ovčar Banja se nalazi 17 km od Čačka, u šumovitom delu Ovčarsko-Kablarske klisure (pod zaštitom je države), kroz koju protiče reka Zapadna Morava. Na reci su izgrađena dva veštačka jezera koja su pogodna za sportski ribolov. U neposrednoj blizini se nalaze Ovčarsko-kablarski manastiri (10 manastira), poznati kao mala Srpska Sveta gora.

Banja je osim zbog termomineralnih voda, odlična je i zbog sjajne klime. U Ovčar Banji nalazi se i veštačko jezero Međuvršje.

 

Dragačevski sabor u Guči

 

  

 

 

Djavolja Varoš

 

 

Spomenik prirode „Đavolja Varoš“ nalazi se na jugu Srbije, 27 km jugoistočno od Kuršumlije, a 89 km jugozapadno od Niša. Od Beograda je udaljen 288 km.

Ovaj prirodni spomenik čine dva, u svetu retka, prirodna fenomena: zemljane figure, kao specifični oblici reljefa koji u prostoru deluju vrlo atraktivno, i dva izvora jako kisele vode sa visokom mineralizacijom.

Ova dva u svetu retka prirodna fenomena posmatrana zajedno „Đavolju Varoš“ čine pravim svetskim čudom prirode. Atraktivnost dva neviđena čuda prirode dopunjuju okolni prirodni ambijent koji oko zemljanih figura deluje surovo, skoro mistično, a u širem okruženju živopisno i pitomo, kao i ostaci naselja, stare crkve, groblja i nekoliko zanimljivih rudarskih jama.

Lokalitet „Đavolja Varoš“ je stavljen pod zaštitu države još 1959. godine, a 1995. godine je Uredbom Vlade Republike Srbije proglašen za prirodno dobro od izuzetnog značaja i stavljen u prvu kategoriju zaštite - SPOMENIK PRIRODE. Ukupno je zaštićeno 67 ha površine. Trenutno se kod vlade RS nalazi zahtev za zaštitu 1014 ha.

 

Lokalitet čudnog naziva "Đavolja Varoš" pripada selu, takođe čudnog imena Đake, ( potiče od albanske reči „gjak“-krv), i nalazi se na području opštine Kuršumlija. Zemljane figure ili kako ih lokalno stanovništvo naziva "kule" su smeštene u dve jaruge podeljene uskom vododelnicom čiji se izvorišni delovi spajaju u jedinstvenu erozivnu čelenku, strahovito razorenu erozivnim procesima.

Jaruge takođe imaju čudne nazive: jedna je "Đavolja Jaruga" a druga "Paklena Jaruga".

Ukupno ima 202 zemljane figure, različitih oblika i dimenzija sa kamenim kapama na vrhu. One nastaju kao rezultat specifičnog erozivnog procesa koji traje vekovima.

 

Druga prirodna retkost u „Đavoljoj Varoši“ su dva izvora vode čudnih svojstava . „Đavolja voda“ koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih piramida u „Đavoljoj jaruzi“je hladan i kiseo izvor sa visokom mineralizacijom.

 

Čudno izvajane a još čudnije poređane zemljane figure, divljina erozivne čelenke, voda čudnoga ukusa i mirisa, mistika i tajanstvenost koju stvaraju zvučni efekti dok duva vetar utacali su na maštu lokalnog stanovništva da lokalitetu da naziv „Đavolja Varoš“. a sve ove čudne prirodne pojave objašnjava legendama koje je vekovima izmišljao.

 

 

Legenda o Djavoljoj Varoši

 

Nekada davno ovde su živeli skromni ljudi, vernici , časni stanovnici. To je strašno zasmetalo đavolu i on je stanovnicima Djavolje Varoši  poslao  „đavolju vodu“ kako bi pijući tu vodu zaboravili na rodbinske odnose. Pošto su svi pili tu djavolju vodu, opijeni stanovnici Varoši  rešili su  da venčaju sestru sa bratom.

Taj đavolji plan je pokušala da spreči vila i da urazumi stanovnike , ona prema legendi i dan-danas štiti ovaj kraj. Ali vila nikako nije uspevala da urazumi svatove, i oni su  krenuli sa mladencima ka crkvi na venčanje.

Vila se svim srcem molila Bogu da bilo kako spreči rodoskrnavljenje i incest.

I Bog usliši njene molbe, spoji nebo sa zemljom, dunu jak, hladan vetar i okameni sve svatove sa mladencima.

 

 

 

Dragačevski sabor je godišnji trubački festival i festival folklora i narodnog stvaralaštva koji se održava u Guči, u regionu Dragačevo. Nekoliko stotina hiljada posetilaca,[1] iz Srbije i inostranstva, svake godine poseti selo sa nekoliko hiljada stanovnika. Godine 2005.

 je snimljen dokumentarni film o ovom festivalu, Guča!

Prvi Dragačevski sabor u Guči počeo je sasvim skromno, sredinom oktobra 1961. godine, kada su učestvovala četiri orkestra. Zamislio ga je dugogodišnji novinar „Duge“ Blagoje Blaža Radivojević. Veliki doprinos u osmišljavanju ove priredbe dao je pisac Branko V. Radičević, koji je festivalu dao ime „Veliki (narodni) sabor »Sa Ovčara i Kablara«“.
Za festival su zaslužni i muzički pregaoci Miodrag Vasiljević, Dragoljub Jovašević, Dragoslav Dević, Živojin Zdravković, Bora Ilić, Budimir Gajić, vojni muzičar Milomir Miletić iz Tijanja i dva Dragačevca, Vlastimir Lala Vujović i Nikola Nika Stojić.
Na nagovor Branka V. Radičevića, u popularisanje srpske trube uključio se i list „Večernje novosti“, koji je godinama kasnije nastavio da dodeljuje „Zlatnu trubu“ najpopularnijem trubaču na Saboru.
 

.


© 2007 - 2012 SerbiaRafting.com